POVIJEST MUZEJA
Muzej grada Šibenika je muzejska ustanova kompleksnog tipa čija je djelatnost prikupljanje, čuvanje, obrada i prezentacija kulturno-povijesne baštine šibenskog kraja.
Šibenski muzej utemeljen je 20. prosinca 1925. godine prilikom obilježavanja 1000. obljetnice hrvatskog kraljevstva. Otvorenje gradskog muzeja proglasio je Stjepan Radić, predsjednik Hrvatske seljačke stranke i ministar prosvjete u jugoslavenskoj vladi, koji je prisustvovao proslavi u Šibeniku.
Isprva je Muzej djelovao pod nazivom Gradski muzej kralja Tomislava, a bio je smješten u gotičkoj crkvi Svih Svetih (iznad Gradske vijećnice). Prvi voditelj Muzeja bio je don Krsto Stošić, koji je već od 1921. godine zagovarao osnivanje gradskog muzeja, sa zadaćom sakupljanja predmeta, dokumenata i umjetnina. Kako bi pokrenuo djelovanje gradskog muzeja, Stošić je svoju privatnu zbirku darovao šibenskoj općini, koja ga je u znak zahvalnosti imenovala voditeljem Muzeja. Sve muzejske poslove Stošić je obavljao volonterski (bio je voditelj, blagajnik, kustos i administrator Muzeja).
Krajem travnja 1940. godine Muzej je, i dalje pod Stošićevim vodstvom, preseljen u tri prostorije stare zgrade Općine (tadašnji objekt uz crkvu sv. Barbare) gdje ostaje do kraja Drugog svjetskog rata. Tijekom rata, na dan sv. Luce 13. prosinca 1943. godine, zgrada u kojoj je bio Muzej srušena je u savezničkom bombardiranju. Najveći dio muzejske građe bio je uništen ili oštećen, a nezaštićeni ostaci izvrgnuti pljački njemačkih okupatorskih vojnika, ali i građana Šibenika. Ipak, savjesni građani su nekoliko predmeta izvađenih iz ruševina spasili i pohranili u svojim kućama. Smrću don Krste Stošića 1944. godine prestaje i muzejska djelatnost u Šibeniku.
Crkva Svih Svetih (foto: T. Šmider)
Obnavljanje muzejske djelatnosti povjereno je 1945. godine prof. Frani Dujmoviću. Pod njegovim vodstvom iz ruševina predratnog muzeja izvađeni su kameni spomenici, prikupljen je dio povijesnog arhiva i preuzeti su muzejski predmeti od nekoliko građana koji su ih bili sklonili u svoje domove nakon bombardiranja. Obnovljena muzejska zbirka bila je smještena u dvije prostorije Kulturnog doma (predratna Učiteljska škola – Preparandija, koja se nalazila uz crkvu Gospe vanka Grada, na mjestu današnje poslovnice FINA-e), a službeno je otvorena 31. ožujka 1946. godine pod imenom Muzej grada Šibenika. Poslove kustosa i voditelja Muzeja obavljao je prof. Dujmović.
Krajem 1946. godine Muzej dobiva na korištenje nekoliko prostorija kule Kneževe palače. U ostalom dijelu Kneževe palače u to vrijeme živjelo je desetak stanara, a svoje urede imali su i Općinski katastar, Zavod za socijalno osiguranje i gradsko trgovačko poduzeće. Dio muzejske zbirke bio je postavljen u tri prostorije kule Palače, a u veljači 1947. godine otvoren je za posjetitelje. Na mjesto ravnatelja Muzeja 1949. godine imenovan je Dujmović koji je na toj funkciji ostao sve do 1961. godine. Godine 1952. u dvorištu Kneževe palače postavljen je lapidarij – zbirka kamenih spomenika.
Od kraja 1961. godine do polovice 1964. godine vršitelj dužnosti ravnatelja Muzeja bio je prof. Božo Dulibić, a potom kratko i prof. Milo Vlahov.
Pravo stručno ekipiranje Muzeja grada Šibenika i moderni muzeološki rad započet će dolaskom prof. Slave Grubišića na mjesto ravnatelja Muzeja 1964. godine koji će na tom mjestu ostati sve do odlaska u mirovinu 1992. godine. Konačno se počelo rješavati pitanje prostornog širenja Muzeja na cijeli kompleks Kneževe palače. Do 1975. godine iz Palače su iseljeni posljednji stanari. Iste godine dovršena je i adaptacija Kneževe palače u kojoj Muzej djeluje i danas. Za vrijeme Grubišićevog vodstva povećana je znanstveno-istraživačka, izložbena te izdavačka djelatnost Muzeja, a otvoren je i prvi stalni muzejski postav u atriju i na tri kata južnog dijela Palače. Prvi dio stalnog muzejskog postava otvoren je 21. travnja 1979. godine, a drugi dio 3. studenog 1986. godine. Projektant stalnog postava bio je arhitekt Ante Vulin. Muzej postaje ustanova kompleksnog tipa, u čijem sastavu djeluju Arheološki odjel, Kulturno-povijesni odjel i Odjel narodne revolucije i socijalističke izgradnje koji je početkom 1990-ih preimenovan u Odjel novije povijesti, a 1989. godine osnovan je i Etnografski odjel. Unutar Muzeja djelovala je i Konzervatorsko-restauratorska radionica koja 2020. godine postaje Konzervatorsko-restauratorski odjel, a iste godine osnovan je i Odjel dokumentacije.
Početkom rata 1991. godine sve umjetnine trebalo je zaštiti i pohraniti u muzejske depoe, zbog čega su predmeti sa stalnog postava skinuti i spremljeni na sigurno. U ratnim godinama, od 1992. do 1997. godine ravnatelj Muzeja je bio prof. Ivan Pedišić. Devedesetih dolazi do promjene imena Muzeja, koji se od 25. travnja 1997. do 23. srpnja 2003. godine zvao Županijski muzej Šibenik. Na mjestu ravnatelja od 1997. do 2017. godine bio je prof. Gojko Lambaša. U 2000-ima počinje rad na novom stalnom postavu, a time i na novoj adaptaciji izložbenih prostorija Kneževe palače. Najveće preinake doživio je atrij Palače, iz kojeg je uklonjena bunarska kruna, a prostor je zatvoren i nadsveden staklenom piramidom. Novi muzejski postav otvoren je uoči Dana grada Šibenika, 28. rujna 2012. godine. U prostoru atrija i južnog krila Palače stalnim postavom je, prema projektu arhitekta Vinka Peračića, na moderan i interaktivan način prezentirana povijest grada i njegove okolice od 6. tisućljeća prije Krista do kraja 18. stoljeća.
Od 7. lipnja 2014. godine unutar Muzeja djeluje i Odjel za upravljanje objektima fortifikacijskog sustava. Taj odjel ostaje u sastavu Muzeja dvije godine, do 31. srpnja 2016., nakon čega se izdvaja i postaje Javna ustanova u kulturi Tvrđava kulture Šibenik.
Od 2017. do veljače 2025. godine dužnost ravnatelja Muzeja obavljao je mr. sc. Željko Krnčević.
Godine 2025. za ravnatelja Muzeja grada Šibenika imenovan je Toni Brajković.