Izložba „One su držale familiju; Život žena u šibenskim težačkim obiteljima krajem 19. i početkom 20. stoljeća“, autorice Marije Krnčević Rak, donosi snažnu priču o ženama iz težačkih obitelji šibenskog kraja koje su u teškim životnim uvjetima bile stup obitelji i zajednice.
Kroz fotografije, predmete iz svakodnevice, arhivske zapise i svjedočanstva izložba prikazuje svakodnevni život žena koje su radile u polju, brinule se o kući i djeci, ali radile i dodatne poslove kako bi nešto i zaradile. Izložbom su obuhvaćena zadnja desetljeća 19. i prva desetljeća 20. stoljeća jer je autorica priče o ženama mogla čuti iz prve ruke, od njih samih, ili u slučaju žena rođenih krajem 19. i početkom 20. stoljeća, od članova njihovih obitelji. Gornja vremenska granica bila je otprilike Drugi svjetski rat jer je iz razgovora s kazivačima bilo očito da se nakon Drugog svjetskog rata život i položaj žena znatno mijenjaju nakon što su se izborile za pravo glasa. Osim toga, sve više žena završava srednje škole, pa i fakultete te se zapošljava u raznim tvrtkama, što do tada nije bilo uobičajeno.
U katalogu izložbe prikazan je život žena u najvažnijim životnim fazama – djetinjstvu, ranoj mladosti, šetnjama i zagledanju, zarukama, udaji i životu u novoj obitelji, zatim poslovi kojima se žena nakon udaje morala baviti, kao i izgled kuće u kojoj je živjela. U postavu su predstavljeni predmeti koji su se koristili za obavljanje tih poslova, poput tkalačkog stana, šivaće mašine, spare, daske za pranje rublja, ramine i glačala. Posebnu pažnju posjetitelja privlači rekonstrukcija jedne od šest gradskih česmi koje su u Šibeniku bile postavljene 1895. godine, snažan simbol svakodnevnih obveza težačke žene koja je bila zadužena za opskrbu kućanstva vodom, kao i rekonstruirani prikaz kuhinje s napom, maškarjolom, kopanjom, bancima i raznim kuhinjskim posuđem (rekonstrukciju česme i kuhinje izradio je vrsni šibenski umjetnik Borko Čelar). Izložen je i baul te tekstilni predmeti koji su bili dio ženske dote – lancuni, intimele, mudante, šotane, spavaćice i ostali ručni radovi.
Autorica u katalogu ističe iznimnu važnost bilježenja kazivanja jer, kako napominje, zbog nedostatka literature vezane uz temu izložbe, u pripremi su joj od neizmjerne važnosti bila kazivanja, kako ona koja je sama snimila (najstarije kazivačice čijim se kazivanjima koristila u pripremi izložbe bile su rođene 1910. i 1911. godine), tako i ona objavljena u knjizi Živka Šarića „Kazivanja o starom Šibeniku“.
Izložba je ostvarena na prijedlog članica Ogranka Matice hrvatske u Šibeniku – Duške Krnić, Dolores Bujas i Katarine Simsig, koje su htjele ispričati priču o svojim majkama i bakama i izložiti njihove dote i ručne radove. Realizirana je u suradnji s Ogrankom Matice hrvatske u Šibeniku i njegovom predsjednicom Zdenkom Bilušić te Gradskom knjižnicom „Juraj Šižgorić“ Šibenik i ravnateljicom Marinom Šimić.
