Novo izdanje Muzeja grada Šibenika – Zbornik radova sa znanstvenog skupa „Grga Antunac u svjetlu novih saznanja“, pruža kompleksniji pogled na opus poznatog šibenskog kipara, čije su brončane reljefne vratnice na katedrali sv. Jakova postale jedan od prepoznatljivih simbola grada. Ova publikacija ujedno predstavlja prvu opširniju znanstvenu valorizaciju Antunčeva stvaralaštva, dokazujući da je njegov umjetnički put – od virtuoznih crteža i vrhunskog medaljarstva pa sve do grandiozne spomeničke plastike – daleko kompleksniji i slojevitiji nego što je to šira javnost dosad poznavala.
Urednica izdanja i autorica jednog od stručnih članaka, viša kustosica dr. sc. Anita Travčić, naglašava važnost ove publikacije za hrvatsku povijest umjetnosti: „Ponosni smo što ovaj zbornik, pored jedinog članka o Grgi Antuncu uopće, onog Magde Zorić „Brončane vratnice katedrale sv. Jakova u Šibeniku, rad kipara Grge Antunca“ u Zborniku Sedam stoljeća šibenske biskupije (2001.), donosi prvu zbirku stručnih radova o Grgi Antuncu. Knjiga je rezultat dugotrajnog istraživanja u kojem osam autora osvjetljava Antunčev životni put – od rada s Meštrovićem i Augustinčićem do pedagoške karijere na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Uz pregled zbirki iz Gliptoteke HAZU i Muzeja grada Šibenika, zbornik otkriva svu kompleksnost njegova opusa. Antunac se potvrđuje kao vrhunski portretist i majstor kamena i drva. Klesao je po narudžbi, ali i za svoju dušu, i upravo obiteljski portreti, koji se čuvaju među njegovim nasljednicima, otkrivaju dosad manje naglašavanu, lirsku i poetizirajuću notu njegova rada.“
Nakon nedavnog službenog predstavljanja, ovaj je vrijedni zbornik sada dostupan javnosti i svim zaljubljenicima u umjetnost, donoseći trajan doprinos proučavanju nacionalne kulturne baštine.
Profesionalni put Grge Antunca bio je obilježen nenametljivom upornošću i stalnom željom za usavršavanjem. U sjeni velikog Meštrovića, šutke je radio, upijajući znanja i tehnike, te je zajedno s velikanima poput Vanje Radauša, Antuna Augustinčića i Ive Lozice poklonio djela koja danas smatramo nezaobilaznim dijelom hrvatske moderne. Unatoč tome, o Grgi Antuncu se dosad nije puno pisalo ni govorilo. Jedina publikacija koja donosi opsežniji prikaz njegovog rada je katalog izložbe iz 2001. godine kolegice Vesne Mažuran Subotić koja je ovom umjetniku posvetila veliku retrospektivnu izložbu, dok se sve prije toga odnosilo uglavnom na fragmentirane prikaze unutar nekih povijesnoumjetničkih pregleda.
Svesrdnim zalaganjem dr. sc. Anite Travčić udaren je novi zamašnjak u popularizaciji Antunčeva lika i djela, što je nakon znanstvenog skupa i triju izložbi iz 2023. godine sada zaokruženo ovim zbornikom.
Kroz tekstove u Zborniku, istaknuti stručnjaci i autori donose brojne nove, dosad nepoznate spoznaje o umjetnikovu životu i suradnjama.
U svom osvrtu na ulogu vrhunskog majstora koji je često ostajao u sjeni, dr. sc. Davorin Vujčić, muzejski savjetnik u Galeriji Antuna Augustinčića u Klanjcu, ističe sudbonosnu povezanost dvojice umjetnika: „Antunac i Augustinčić ostvarili su desetljećima dug i plodonosan odnos koji se sve do Antunčeve smrti 1970. godine manifestirao kroz suradnju na velikim i zahtjevnim kiparskim ostvarenjima te uz obostrano uvažavanje i prijateljstvo. Kiparski su surađivali od početka 1930-ih godina; isprva pri radu na Meštrovićevim projektima (Beograd, 1930.; Otavice, 1931.), a u kasnijim godinama Augustinčić je često angažirao Antunca na ostvarenju svojih djela, kako onih komornih (Otmica, 1928.) tako i konjaničkih spomenika (za Katowice, Niš, Skopje). Osobito je nakon Drugog svjetskog rata Augustinčić rado angažirao Antunca kao provjerenog i pouzdanog suradnika na izuzetno zahtjevnim spomeničkim projektima (Batina skela, 1947.; Banja Luka, 1957.-61.). Njihova suradnja bila je sudbonosna za obojicu; niti bi Antunac bez Augustinčića imao životni i profesionalni put kakvog otkrivamo, niti bi Augustinčić bez Antunca bio autorom djela za koja znamo.“
O suradnji s velikim Ivanom Meštrovićem piše muzejska savjetnica dr. sc. Antonia Tomić iz Gradskog muzeja Drniš, koja ističe Antunčev izniman talent i klesarsku vještinu: „Moj rad za zbornik bio je fokusiran na suradnju Grge Antunca s Ivanom Meštrovićem. Djela na kojima je surađivao bile su izravne narudžbe za obitelj Karađorđević u Srbiji, dakle nije bilo natječajnog postupka niti konkurencije. A tim suradnjama prethodio je Antunčev angažman na Meštrovićevu privatnome projektu – crkvici Presvetog Otkupitelja tj. obiteljskome mauzoleju. Antunac je kao suradnik svjestan svoje uloge produljene ruke svojega nadređenog i svjesno se odriče prava na autorstvo, no s izrazitom pomnjom kleše djela na kojima je angažiran. Njegova iznimna zanatska vještina koju je pratio i velik umjetnički talent priskrbili su mu mjesto među Meštrovićevim suradnicima.“
Dajana Breznik, kustosica Spomen-doma Dragutina Tadijanovića pri Galeriji umjetnina grada Slavonskog Broda, analizirala je rafiniranije formate umjetnikova rada: „Antunčev rukopis vidi se i u djelima koja čuvamo u ostavštini Dragutina i Jele Tadijanović: od sadrenog portreta Tadijanovića iz 1940., uništenog 1956. i danas poznatog samo iz jedne fotografije, do brončanog odljeva njegove desne šake, stilizirane tek vjenčanim prstenom, a opet s točno prikazanim linijama života. Uz njih je i Studija konja iz 1938., koja pokazuje da njegova suzdržanost u oblikovanju forme vrijedi i za male brončane plastike. Ta su djela, koja od 2010. izlažemo u stalnom postavu Spomen-doma, istodobno i znak prijateljstva s Tadijanovićem, s kojim je Antunac pjevao u zboru Mladost, što smo saznali tek zahvaljujući obitelji Grge Antunca na Znanstvenom skupu u Šibeniku. Ovaj Zbornik tako opus Grge Antunca dopunjuje novom građom i otvara prostor za njegovo cjelovitije valoriziranje, kako u kontekstu hrvatske plastike prve polovice 20. stoljeća tako i kroz mrežu osobnih i umjetničkih veza.“
Zbornik je predstavljen u sklopu programa „Šibenik 960“, kojim se ponosno obilježava 960. obljetnica od prvog spomena grada u povijesnim dokumentima, a poseban emotivan obol događaju dalo je prisustvo kipareve obitelji – njegova unuka Saše Sladoljeva.
On se pred okupljenima dirljivo prisjetio svojih dana iz djetinjstva kada je osobno svjedočio trenucima u kojima je kipar u svom ateljeu strpljivo i predano stvarao monumentalne vratnice za šibensku katedralu. Publika je imala priliku pogledati arhivske video-kadrove samog kipara na djelu te audiozapise njegova glasa.
Muzej grada Šibenika u svojim zbirkama ponosno čuva pedeset i tri rada Grge Antunca, a ovim Zbornikom nastoji trajno sačuvati sjećanje na umijeće svog sugrađanina. Cilj je da njegovo ime i cjelokupni umjetnički doprinos budu prepoznati i cijenjeni u zavičaju i domovini u koje je utkao cijeloga sebe. Knjiga nije samo pisani trag održanog znanstvenog skupa, već trajno svjedočanstvo o neprocjenjivoj ostavštini Grge Antunca Šibenčanina, ostavljajući otvoren prostor za neka nova buduća istraživanja hrvatske moderne umjetnosti.
Ovo vrijedno izdanje može se kupiti u našoj suvenirnici.
