ČETIRI BUNARA: NEISPRIČANA PRIČA

Uloga glazbe u obrazovanju te utjecaj glazbe na njegu duha čest je predmet humanističkih promišljanja. Prvo pismo temeljeno je na stvarnom pismu iz 1569. šibenčanina Antuna Vrančića svome nećaku Faustu, tada na studiju u Padovi, u kojem otvoreno izražava svoju brigu da se mladi Faust previše ne zanese glazbom jer se od iste ipak ne može zaraditi i uživati društveni ugled kao u drugim ”ozbiljnim” zanimanjima.¹ Iduće pismo Antuna Vrančića datirano je dva desetljeća ranije i upoznaje nas sa znatno mlađim Antunom koji se prisjeća svoje mladenačke ljubavi prema venecijanskoj plemkinji dubrovačkog porijekla Magdaleni Millaversi i koji veliča glazbeno umijeće spomenute dame.² Stoga se čini primjeren odlomak stvarnog pisma dubrovkinje Cvijete Zuzorić, također ključne figure hrvatke renesanse, u kojem progovara u obranu prava žene da se glazbeno obrazuje i na taj način kreativno izražava.³ Ženama je mogućnost bilo kakvog školovanja, pa tako i onog glazbenog bila ograničena ali ne treba zaboraviti da su, nakon obrazovanih muškaraca i svećenstva trećinu pismenog stanovništva u doba humanizma u Dalmaciji činile redovnice.⁴ Obzirom na brojnost i specifičan položaj te ženske čitalačke publike, ne čudi da Faust Vrančić upravo redovnicama samostana S. Salvatore 1606. posvećuje knjigu “Život nekoliko izabranih divic”. Iako su se mnoge društvene okolnosti promijenile, suvremeni slušatelj će uočiti da su neka razmišljanja ipak ostala vrlo slična i do današnjeg dana.

1. Sentimentalni odgoj: Antun i Faust Vrančić, Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, Šibenik 1995. str. 45-49.
   
2. E. Stipčević: Renesansna glazba i kultura u Hrvatskoj, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Muzičko informativni centar, Zagreb 2017., str. 73.
   
3. E. Stipčević: Renesansna glazba i kultura u Hrvatskoj, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Muzičko informativni centar, Zagreb 2017., str. 211
4. Memorijalni centar Faust Vrančić: Dvanaest djevica, tri kralja i jedna vila, edukacijski video za Noć muzeja 2021.